Artičoka

Artičoka (Lat. Cynara scolymus) je snažna dvogodišnja ili katkad višegodišnja biljka iz porodice glavočika  (Asteraceae ) visoka do dva metra, gola ili fino pustenasto dlakava. Listovi su vrlo veliki, dugi do 70 cm. Cvjetovi su plavo-ljubičasti do crveno-ljubičasti. Nikad se listovi i korijen artičoke nisu upotrebljavali. Kao povrće koriste se jedino mladi, još neotvoreni cvjetovi artičoke, odnosno njezin najnježniji dio, koji zapravo sadržava najmanje vrijednih tvari.

Prvi poznavaoci i uzgajivači artičoke bili su već stari Egipćani, nekoliko stoljeća prije naše ere. Grci su je uvrštavali u svoje jelovnike na svojim gozbama. Posebno su je cijenili Rimljani, jednako čuveni gurmani kao i kulinari. Rimski car Erudit Plinije Stariji (1. stoljeće p.n.e.) prvi je upozorio na ljekovitost artičoke. Najpoznatija obožavateljica artičoke Catarina de Medici, upoznala je s njom Francuze, koji su joj dodijelili epitet vrhunske delicije te je počeli naveliko uzgajati.

Artičoka je dobar izvor folne kiseline te vitamina CK i B. Od minerala obiluje bakromkalcijemželjezomkalijemmagnezijem i fosforom. Artičoka sadrži antioksidanse cinarinsilimarinkofeinsku i feruličnu kiselinu, te u manjim količinama beta karotenlutein i zeaksantin.

Artičoka se tradicionalno koristi u “kurama čišćenja” organizma. Takve se kure obično provode u rano proljeće, te nakon duljih razdoblja uzimanja lijekova, a traju tri, četiri tjedna. Cilj takvih kura je olakšati regeneraciju jetre opterećene pojačanim metabolizmom i izlučivanjem lijekova.

ČAJ OD ARTIČOKE regulira lučenje žuči i izvrsno smanjuje razinu holesterola i triglicerida u krvi te je prvi izbor kod povišenog holesterola. U spisima tradicionalne medicine govori se da čaj lišća artičoke vraća apetit, pomaže pri probavi masti, stimulira mokrenje, liječi jetru i žučni mjehur, odstranjuje iz krvi mokraćnu kiselinu (ureu), otrovni produkt poremećene izmjene tvari u tijelu, liječi žuticu, kongestiju i cirozu jetre. Pomaže i u slučaju oboljele slezene, pijeska u bubrezima, gihta, reume, podagre i oteklina od vodene bolesti. Starijim ljudima pomaže osobito u slučaju azotemije, tj. trovanja otrovima vlastitog tijela koje uzrokuju oboljeli bubrezi, zastoj mokrenja i slično. Intenzivna znanstvena klinička ispitivanja potvrdila su ljekovito djelovanje ekstrakta artičoke i produbila spoznaje o toj dragocjenoj biljci.

ČAJ OD ARTIČOKE ne sadrži kofein i ima visok sadržaj hranljivih materija. Kada se konzumira topao ili hladan, ima karakterističnu prijatnu aromu.

Ako je osoba alergična na maslačak ili na kamilicu, postoji velika verovatnoća da pati i od alergije na artičoku. Također, čaj od artičoke se ne preporučuje osobama koje pate od kamena u žuči ili imaju problema sa bubrezima.