Sjemenke marelice
Marelica ( Lat. Prunus armenica L.) je žuto-narančasto voće, baršunaste kožice i mekog, slatkog, aromatičnog mesa, koje sadrži malo soka. Plodovi marelice imaju košpicu u kojoj se nalazi jezgra slična bademovoj, koja je slatkog ili gorkog okusa. Ta jezgra se u kuhinji može upotrebljavati umjesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja.
Pradomovina marelice je sjeverna Kina, gdje se uzgaja već preko 4000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje donio Aleksandar Veliki.
Biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je hemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti ćelija raka. Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril). Košpice marelice vrlo su hranjive jer sadrže esencijalne masnoće i aminokiseline, kao i obilje vitamina i minerala, a posebne su i po vrlo rijetkom vitaminu B17kojim je, zbog upotrebe rafiniranih namirnica, ljudska prehrana osiromašena i koji je u organizam nužno unositi svakodnevno
Vitamin B17 se sastoji od 1 molekule benzaldehida (benzaldehyde), 1 molekule hidrocijanida (HCN – hydrogen cyanide) i 2 molekule glukoze (šečera). Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni (zaključani) odnosno nemaju toksično djelovanje. Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17 potrebno je da dođu kontakt s specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u ćelijama raka (do 3000 puta više).
Princip djelovanja je jednostavan: ćelije raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze (šečera). Kad se vitamin B17 konzumira, ćelije raka u potrazi za glukozom absorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glikozidom ‘otključavaju’ benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujuči vlastitu smrt. Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida i velikoj potražnji ćelija raka za glukozom, može se reći da je vitamin B17 precizno navođeni lijek koji izrazito smrtonosan za ćelije raka, dok za ostale zdrave ćelije nije toksičan. Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: ćelije raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.
Za funkcioniranje terapije raka Leatrilom kritično je neophodno unositi još i slijedeće tvari (prema redoslijedu važnosti):
- Cink – nužan je u transportu leatrila i bez njega terapija ne vrijedi.
- Probavni enzimi koji imaju trypsin i chymotripsin – nužan za učinkovitost leatrila uslijed slabljenja proteinske zaštite tumorskog tkiva, kao za učinkovitu apsorpciju hrane.
- Vitamin B15 (Pangamična kiselina) – 100 mg tri puta dnevno.
- Vitamin C – 6 grama denvno (6000 mg) – jača imuni sistem i pomaže u zacijeljivanju tkiva.
- Vitamin E – barem 2.000 IU dnevno.
- Minerali mangan, magnezij i selen.
- Vitamin B6, B9 i B12.
- Vitamin A.
Zbog gorkog okusa sjemenki mnogima ih je vrlo neugodno žvakati. Najlakši način konzumiranja je samljeti sjemenke u mlincu za kavu i popiti ih razmućene u tekućini – vodi ili svježe istisnutom soku od povrća ili voća. Sjemenke svakako treba ili sažvakati ili samljeti jer inače neće biti probavljene.
Velika količina sjemenki marelica ili leatrila može prouzročiti mučninu i vrtoglavicu. Zato je potrebno kroz dva-tri tjedna podizati količinu do 40 sjemenki dnevno.
OPREZ: leatril spušta krvni pritisak. Potrebno je o tome voditi računa.
Probavni enzimi trypsin i chymotrypsin krv čine rijeđom pa ih je dobro prestati uzimati nekoliko dana prije eventualnog operativnog zahvata.
Unatoč nekim zabilježenim uspjesima u slučajevima kombiniranja konvencionalne terapije (hemoterapija i zračenje) i uzimanja letrila, ovo se ne preporučuje. Većina onih koji kombiniraju ova dva načina liječenja na kraju napušta hemoterapiju, ali često prekasno.